Naslovnica Politika Šta može Borjana? Sve je isto…samo njega nema!

Šta može Borjana? Sve je isto…samo njega nema!

115

Onoga trenutka, kada je postalo jasno da neće biti izmjena Izbornog zakona BiH prema željama i nastojanjima HNS BiH i Dragana Čovića, jasno je i da je okončana bilo kakva suvisla ideja da se lider HDZ BiH (opet) kandidira za mjesto u Predsjedništvu BiH.

Naravno da je to bilo jasno i Čoviću, ali je on taktički odugovlačio sa javnim priznanjem takvog razvoja situacije. Jasno je i zašto. Jer to u bilo kojoj varijanti znači priznanje ozbiljnog političkog poraza i pored uloženog vremena, silnih blokada i moćnih saveznika.

Zato je u javni prostor, planski, preko Zagreba puštena priča kako bi u trku za Predsjedništvo BiH mogao ući gradonačelnik Mostara dr. Mario Kordić. Ideja je od samog početka bila tek „probni balon“ i imala je zadatak da javnost pripremi za Čovićevo uzmicanje, obzirom da samom sebi nije omogućio da sigurno i bez bilo kakve neizvjesnosti postane član Predsjedništva BiH iz reda Hrvata – piše novinar Faruk Kajtaz na svom blogu IZA SCENE.

Onda se još malo pričekalo uz povremeno slanje dvosmislenih poruka po principu „toplo-hladno“, da bi se na kraju, u pogodnom trenutku, „očepilo“ i preko „prijateljskih portala“ objavilo da Čović definitivno odustaje i da na scenu stupa njegov oprobani „Kvisko“ – Borjana Krišto. Karte su se konačno otvorile i Čoviću je preostalo samo da Krišto predstavi kao „najpametnije i najljepše biće koje HDZ BiH (HNS) može ponuditi“!?

Kakve poetske stilske figure za nekoga ko stiže na izbornu scenu kao „zlatna rezerva“ i bez nekih veliki šansi.

U najboljem slučaju za Krišto to može biti tek „veličanstveni poraz“ – gubitak, koji će predstaviti kao još jedan dokaz majorizacije Hrvata. Krišto je atletskim riječnikom rečeno, tek „zec“, koji treba da „povuče trku“, istrči planiranu dionicu i onda odustane. Ukoliko joj se kojim slučajem posreći, zbog tri jaka kandidata iz probosanskog bloka – tim bolje.

Njen zadatak je da umjesto Čovića “dostojanstveno” primi politički udar, pri čemu je planirano da lider HDZ-a (i svega ostalog) još i profitira na priči o ugrožavanju elementarnih nacionalnih prava Hrvata. Za Čovića, Krišto je, pazite sada, jedno osvježenje, relaksacija u predizbornom vremenu, ali i poruka bošnjačkom narodu!? Kakva poruka? Da će sve ostati kako je i bilo, samo sa drugom osobom iz istog „kruga“?

Sve je isto samo njega nema!

Da je Čović imao barem malo političkog digniteta, onda bi i pored očiglednog neuspjeha sa izmjenom Izbornog zakona – izašao na izbore. Da pokaže da ne odustaje od svojih ideja i da je konzistentan. Umjesto takvog hrabrog čina, Čović je „u vatru“ bacio ženu stare garde HDZ-a.

Ne može da koristi, ali nije ni pretjerano štetno.

Mogao je i podnijeti ostavku, kao moralni čin vlastite odgovornosti, ali nije, jer sebe nikako ne može prihvatiti kao gubitnika. A zašto bi kada je izgradio dobro uhodani sistem, koga potpuno kontroliše?

Sam na vrhu i bez oponenata, ali sa gomilom apologeta, Čović odlučuje suvereno o svemu! Pa i o tome hoće li ili neće na izbore.

Jednostavno – može mu se! Bitno je da je stranačka „zvijer“ nahranjena i zadovoljna. Da su sinekure podijeljene, a nove uspostavljene. Da se „točak vlasti“ okreće u zadanom pravcu i ritmu…

Sve ostalo je samo stvar samo „percepcije“.

 

(StarMo)