Naslovnica Izdvojeno Ruše li Zagreb i Beograd novi američki plan za Balkan?

Ruše li Zagreb i Beograd novi američki plan za Balkan?

332
Milanović i Dodik

piše: Faruk Kajtaz

Zagreb/Beograd – Republika Hrvatska je članica EU i NATO saveza, a najviši zvaničnici ove susjedne zemlje često u javnosti vole naglasiti kako “podržavaju put BiH” u te iste euro-atlanske integracije.

Sa druge strane Milorad Dodik je član Predsjedništva BiH, lider SNSD-a, ali i političar, koji tvrdi kako BiH „nikada neće u NATO“ i na dnevnoj bazi ponavlja kako će se BiH raspasti, te najavljuje secesiju RS i pripajanje ovog BH entiteta Srbiji.

I ono najvažnije – Milorad Dodik je i na „crnoj listi“ SAD, zbog svog opstrukcijskog djelovanja u BiH, iste one svjetske velesile za koju vlast u Zagrebu tvrdi da je njen „strateški saveznik“!?

Pa, ako je to tako, a nesumnjivo se radi o jednostavno provjerljivim činjenicama, dobro je upitati: Šta Milorad Dodik uopšte radi u uredima predsjednika i premijera RH u istom danu i to ne kao jedan od članova Predsjedništva BiH, već, pazite sada – „lider Srba u BiH“? I još “pregovara o BiH”.

DODIK U ZAGREBU, ČOVIĆ KOD VUČIĆA

Zvanični Zagreb baš se i nije potrudio ponuditi neki racionalan odgovor, osim što je predsjednik RH, Zoran Milanović, preko svog ureda poručio da RH „neće pristati na jednostrano mijenjanje Dejtona“ ma šta to značilo, dok je premijer Plenković spominjao neke infrastrukturne projekte i „tehnička pitanja“ u BiH!? koji idu dijelom teritorija, koji naseljavaju povratnici Hrvati.

Sve u svemu, malo riječi i jasnih stavova za tako čudnu i iznenadnu Dodikovu posjetu Zagrebu, posebno ukoliko se zna da ovaj političar ima zatvorena vrata na svim važnijim vratima vlasti u zemljama članicama EU, te koji, osim toga, otvoreno podržava ruske geopolitičke ambicije na Balkanu.

Osim što je krajnje čudna, Dodikova posjeta je vrlo opasna za BiH, jer se Milanovićevim insitiranjem na pregovorima sa „liderima naroda“, zaobilaze zvanične institucije BiH u kojim su konstitutivni narodi u skladu sa Ustavom i zakonima, već imaju svoje političke predstavnike.

Zbog toga Milanovićeva inicijativa nije ništa nego otvoreno miješanje zvaničnog Zagreba u unutrašnje poslove BiH, bez obzira na njegova kasnija pojašnjenja da „treba razgovarati sa svima“. Slično se ponaša i zvanični Beograd. U izjavama sve frca od opštih mjesta i podrške suverenitetu BiH, dok se u realnosti događaju potpuno druge stvari. Vučić je sebe zadužio za optimizam, dok je Dodika i svoje saradnike u Srbiji, te njemu odane revolveraške medije ovlastio za dnevno dizanje tenzija do granice pucanja.

NOVI SAVEZ ZAGREBA I BEOGRADA OKO BiH

Pri analizi političkih zbivanja, posebno onih koji se do juče, navodno, nisu mogli niti zamisliti, a takva je posjeta Dodika Zagrebu, jedan od najvažnijih faktora je – vrijeme.

Teško je, a ne primjetiti kako je Dodikova pojeta Zagrebu realizirana neposredno nakon njegovih mostarskih razgovora sa Draganom Čovićem, te nedavne posjete Andreja Plankovića Mostaru. I sve to u jeku sve jačih diplomatskih glasova kako Zapad, a posebno SAD, idu u proces konačnog sređivanja stanja na Balkanu, sa jasnom idejom da se, s jedne strane, konačno završi priča o nezavisnosti Kosova, a sa druge strane, BiH kroz ustavne promjene učini funkcionalnijom državom.

Sve ukazuje na tako da ni Beograd ni Zagreb nisu baš najsretniji sa takvim planovima (u skladu sa svojim interesima).

Uprkos bojnim nesuglasicama, pa i otvorenim neprijateljstvima, Beograd i Zagreb su se sve ove godine, pa i istorijski znatno ranije, znali fino „usaglasiti“ kada je u pitanju budućnost BiH, odnosno bolje reći komadanje ove zemlje.

Dvije države teško mogu pronaći zajednički jezik oko velikog broja pitanja, ali se na temu BiH, uvijek nekako nađe neko „rješenje“.

Dokaza za ovakvu trvrdnju ima napretek, naravno ukoliko neko zaista želi realno analizirati činjenice; od sporazuma Cvetković-Maček, preko negiranja državnosti i jednakopravnosti BiH u okviru SFRJ, pa sve do sporazuma Miloševića i Tuđmana, koji je rezultirao agresijom i ratom, a što je, na kraju krajeva, potvrđeno i sudskim presudama Haškog suda.

Dakle „materijala“ za tvrdnju o nekom novom dogovoru Zagreba i Beograda preko Banja Luke i Mostara o BiH itekako ima samo stvari treba gledati u okvirima političkih realiteta i dešavanja na terenu, a ne namještenih i friziranih izjava iz kabineta i ureda ovog ili onog zvaničnika i državnika.

Saradnja Dodika i političkih predstavnika Hrvata u BiH nije novijeg datuma. Radi se o dobro poznatoj neproglašenoj koaliciji, koja uredno funkcionira bez obzira na sve trzavice između Srbije i Hrvatske. Novost je samo to što takva politika, nakon Beograda, gdje je poodavno boravio Dragan Čović i pohvlio „dragog Acu“, svoj konačni politički legitimitet dobila i u zvaničnom Zagrebu, koji se do sada, upravo zbog članstva u EU i NATO-u, pomalo klonio otvorenog koketiranja sa Dodikom, iako se iz zvaničnih stavova itekako moglo pročitati da za Zagreb „problem Dodik“, zapravo – ne postoji.

Stalna i puna podrška Draganu Čoviću bila je šifra preko koje se moglo odavno odgonetnuti da Zagreb posredno podržava pakt sa Dodikom i Vučićem, samo što se to nije javno govorilo.

Sada je pređena i ta granica, pa je i Dodik postao poželjan i očekivan gost na Pantovčaku i u Banskim dvorima i to, ni manje ni više, nego kao „lider Srba”. Karte su se otvorile do kraja… Beograd želi skupo prodati Kosovo koncesijama u BiH i regionu, dok Zagreb smatra da bi se u tom metežu nekako mogao ponovo domoći ugasle Herceg-Bosne. I jednima i drugima je cilj i federalizacija BiH, kao uvod u proces „legalnog razdruživanja“.

Kako između Zagreba i Dodika sada nema „otvorenih pitanja“ na temu BiH, logično je zaključiti da sada slijedi usaglašeno političko djelovanje, pod budnim okom ostalih sudionika – posebno u Banja Luci i Mostaru.

Cilj ove velike akcije je utjecati na nove međunarodne inicijative na Balkanu (posebno američku), osujetiti ih ili pak preoblikovati na način da puno više odgovaraju viđenjima Beograda i Zagreba i njihovih ekspozitura u Mostaru i Banja Luci. Namjera je poslati zajedničku političku poruku kako im se najave o budućim planovima najmoćnijih zemalja Zapada „ne dopadaju“, te da bi najbolje bilo o tome još malo porazmisliti, odnosno politički pregovarati preko diplomatskih kanala. Igra se i na kartu „stvaranja muslimanskih zemalja“ u srcu Evrope, dok se eto „ne uvažavaju interesi kršćanske i hrišćanske Evrope“.

Upravo zato je Dodik uredno primljen kod Plenkovića i Milanovića, nakon što mu je Čović „pripremio teren“. Upravo zato, krajnje desni politički faktori u RH ne vide nikakav problem u saradnji sa notornim Dodikom, jer se eto „on zalaže da i Hrvati mogu birati svoje legitimne predstavnike“.

Kako je iz Beograda odavno stigla saglasnost za jednu ovakvu politiku, pa je čak i snažno forsirana, sve je „leglo na svoje mjesto“ i igre oko BiH ponovo mogu početi!

ŠTA ĆE REĆI ZAPAD I SARAJEVO?

Poruka iz Beograda i Zagreba je poslana i to ponajprije u Bruxelles i Washington.

Na potezu je sada Zapad predvođen SAD, koji htio ili ne, mora reagovati na novi politički savez Zagreba i Beograda oko BiH.

Može li politika svojevrsne ucjene iz Beograda i Zagreba utjecati na već (gotovo) usaglašene stavove Zapada? U politici i diplomatiji ništa nije nemoguće, niti je sve dogovoreno dok nije SVE dogovoreno. Balkan je ušao u završnu fazu geopolitičkog dogovora i počele su prljave igre i udarci ispod stola. Politika je stvar realnog i mogućeg, a to su rastezljivi pojmovi. Posebno u geopolitici…

Ima li zvanično Sarajevo ideju kako se (opet) na međunarodnom planu suprostaviti aspiracijama susjeda?

Pristanak na neko novo „etničko pregovaranje“ bila bi velika greška koja bi sigurno otvorila put za neko novo moguće prekrajanje BiH. Odgovor BiH mora biti baziran na međunarodnom pravu, ali i snažnim lobiranjima bez kojih nema niti konkretnih rezultata.

Svijet, onakav kakav jest – nesavršen i počesto nepravedan, nema vremana za one koji nemaju planove i strategije ili koji ne znaju šta hoće. Sarajevo mora odgovoriti na odgovarajući, pametan i odlučan način, jer je samo to garant opstojnosti BiH kao države.

Sve ostalo su opasne iluzije i samozavaravanja. Pitajte Kurde i Palestince…

(StarMo)