Naslovnica Politika Realno: SDA je na prekretnici…, a Bakir “na potezu”

Realno: SDA je na prekretnici…, a Bakir “na potezu”

168

Mostar — Već, ima barem godinu dana lider SDA, Bakir Izetbegović u javnosti iznosi stavove kako njegova stranka treba „reforme“. O obimu i suštini „reformi“, Izetbegović i jeste i nije bio otvoren do kraja. Ustvari više je bio „zakopčan“, nego što je takav utisak htio ostaviti u javnosti.

Piše: Faruk Kajtaz

Ukratko, Izetbegović smatra da SDA ubuduće treba biti više „probosanska, a ne samo bošnjačka politička opcija“, te da svoj „modus operandi“, treba uključiti i elemente građanskih, centrističkih, pa u neku ruku i ljevljih političkih svjetonazora. Bakir poziva i ljude drugih nacionalnosti da se uključe…

Dalje od ovih načelnih stavova „lider u Bošnjaka“ još ne ide, iako je, zagolicao maštu, kako oponenata, tako i apologeta.

Šta Izetbegović zapravo zagovara i u kojem bi to TAČNO pravcu SDA trebala krenuti?

Izetbegović nije to do kraja pojasnio i do sada je sve ostalo samo na najavama. Lider SDA kao da čeka „pravo vrijeme“ da sve detaljnije pojasni ili možda još uvijek kalkuliše kako cijelu stvar izvesti. Na koji način i najvažnije – u kojoj mjeri?

SDA je, da se ne lažemo, veliki – najveći politički organizam u BiH, a takve – sada već stare političke opcije – nemaju tendenciju, ali ni želju da se mijenjanju preko noći. Patriotske stranke velikih nacionalnih i državnih tema i planova se teško odlučuju na promjene i u principu uvijek tri pute mjere, prije nego naprave i najmaji rez. Draži im je skalpel od noža…

Komplikovan je to sistem u kome treba prvo „sondirati teren“, provjeriti mišljenje baze, pronaći saveznike i saradnike da bi tranzicija bila provedena. Teoretski je tako, ali Izetbegović nema baš previše vremana na raspolaganju! Vrijeme se ubrzalo. Itekako.

Dva su razloga za žurbu: ubrzano i učestalo osipanje do juče moćnih kadrova sa „uže ili šire sećije“, te potreba da se stranka uvede u nove političke odnose, primjerene modernom vremenu, gdje ne dominiraju samo ideje i stavovi, već i „percepcije“.

Izetbegoviću je jasno da treba modernizirati pomalo „uštekani mehanizam stranke“, ali to želi napraviti polako – korak po korak. Mostarci bi kazali „na saganake“.

SDA hitno treba novu politiku, ali i nove ljude.

Vrijeme odabira po principu poslušnosti ili nekih drugih nepolitičkih razloga je stvar daleke prošlosti. Malo ko to više „puši“ u realnim odnosima. Pročitana priča. Treba završiti i sa vremenom ambicizonih, ali arogantnih „mladih tigorova“, kojima je stranka, realno – dala sve, da bi se oni trkom iz nje „ispalili“, kada su tražili, a nisu dobili – još više!

Ustvari najveći trenutni problem SDA nisu ni HDZ BiH, ni SNSD, pa čak ni famozna „Četvorka“, već ona sama! Zašto? Pa zato, jer su upravo iz bivšeg uskog kruga (halke) ove stranke stigli i njeni najveći kritičari. Tipovi poput: Konakovića, Čampare, Hadžibajrića, a i još nekih koji su u „niskom strartu“ i čekaju „povoljno vrijeme“. Za „ispaljivanje“. Drugi su kao „ostali“, ali stalno nešto dociraju sa moralnih visina. Kao primjerice – Zvizdić.

Konkretno, SDA su u njenim utvrdama u Sarajevu ili Zenici pobijedili „mangupi iz vlastitih redova“, koji su se prvo vješto okoristili stračkom nomenklaturom, zauzeli funkcije i sinekure, pa na prvi znak krize počeli koristiti političke greške i afere, praveći se kao oni sami nisu imali ama baš ništa sa takvom politikom!? „Oprali se“ uz malu pomoć probranih medija i „građanske opozicije“. I da, i “fine gradske raje”…

A pitali su se, naravno. Itekako.

Ali to je ta percepcija i javna igra na koju SDA slabo ili nikako reaguje, te u javnosti ostaje, a šta drugo do – „percepcija“, da tu „ima nešto“. Posljedica je to realno poprilično okoštalog stranačkog mehanizma SDA, koji jeste veliki i još uvijek najjači, ali kome tu i tamo treba zamjeniti pokoji važan dio ili napraviti „veliki servis“.

Relativni uspjeh na izborima u Mostaru, gdje je SDA okupila Koaliciju i za samo jedan glas izgubila mjesto gradonačelnika Mostara, ali i ponovo izgradila patriotski identitet i ispisala novi politički narativ, dobra je, ali mala utjeha za Izetbegovića, jer pravi izazovi tek dolaze.

Mostar je bio prevažan za SDA i Izetbegovića nakon gubitka dobrog dijela Sarajeva i Zenice i taj luksuz on sebi nije mogao dozvoliti i upravo zato je na Mostaru igrao tako oprezno i „šahovski“. Ako se rizik isplatio u Mostaru, zašto onda ne bi i na nivou BiH i FBiH? Pitanje je to, koje se vjerovatno vrti u glavi Bakira i negovih ljudi.

Lider SDA zato, ako želi da njegova stranka i dalje, kako voli reći bude „motor BiH“, mora što prije reagovati i sa riječi – preći na djela. Opći izbori su odmah tu „iza ugla“, bez obzira koliko se nekome činilo da je 2022. godina „daleko“.

U smislu pripreme za izbore to je sasvim bliska budućnost u kojoj se sada zauzimaju generalne pozicije i grade strategije. Onih par mjeseci pred izbore, samo je završna faza jednog dugotrajnog procesa, koji kod ozbiljnih stranaka kreće čim završe predhodni izbori.

Ukoliko želi opstati na vrhu, SDA se treba mijenjati i to brzo.

Vrijeme raznoraznih „sećija“ mora biti prošlost, jer novo vrijeme nudi nove izazove, na koje treba imati ozbiljne odgovore, proistekle iz dijaloga ozbiljnih ljudi i stručnjaka. Politički legitimitet najvećim dijelom, naime – počiva na konzistenciji i ozbiljnosti u pripremi i dosljednosti u provođenju generalih planova.

Nije nevažno ni to ko će takve strategije provoditi. Zapravo to je možda i najvažnije. Kao i cijeloj BiH i drugim strankama i SDA treba više pameti i ozbiljnosti u pristupu.

Budućnosti će, siguran sam, svjedočiti oni, koji imaju vizije i hrabrosti da se prilagode ili mijenjanju.

Evolucija je to prijatelju…

(StarMo)