Naslovnica Život Ovo su najopasniji sojevi koronavirusa

Ovo su najopasniji sojevi koronavirusa

115

Sarajevo — Mutacije su normalan slijed u životnom ciklusu nekoga virusa i svi njegovi novi sojevi ne moraju biti nužno opasniji po ljude. Neki su blaži, neki opasniji, a neki i neutralni u odnosu na onaj izvorni.

Dio mutacija ne predstavlja značajne promjene, dio mutacija smanjuje efikasnost virusa, ali dio mutacija ga ipak čini evolucijski i biološki efikasnijim, jer ga bolje veže na receptore stanica koje inficira. Takav je soj uspješniji u pronalasku mjesta za svoje umnožavanje, pa značajno povećava šanse svog prodora kroz ljudsku populaciju, te uskoro prijeti postati i dominantna verzija bolesti.

Trenutno je u opticaju čak više od četiri hiljade različitih sojeva koronavirusa, a epidemiologe od svih njih najviše brinu tek četiri.

1. BRITANSKI soj je postao dominantan u većem djelu Velike Britanije i proširio se na više od 50 drugih zemalja. Karakterizira ga povećana prenosivost, veća od 40 posto, što dovodi do povećane incidencije, hospitalizacije i ukupnog pritiska na zdravstveni sistem. Simptomi britanskog soja nešto su drugačiji od onog izvorno wuhanskog, i ostalih njegovih podvarijanti: rjeđi je gubitak mirisa i okusa, dok su kašalj, umor, bol u mišićima i grlobolja dominantni simptomi u ovoj verziji.

2. JUŽNOAFRIČKI soj je zasad sekvenciran u najmanje 30 zemalja, od SAD-a, Velike Britanije, Slovačke, Grčke pa do Austrije, gdje se proširio po cijeloj zemlji. Ova varijanta ima 17 mutacijskih promjena u odnosu na wuhanski virus. Prema istraživanjima naučnika, južnoafrička verzija Covida-19 ima sposobnost izbjeći protivtijela u krvnoj plazmi već oporavljenih pacijenata od ove bolesti, a smanjuje i efikasnost trenutno dostupnih vakcina. Pri tom je i zarazniji, najmanje 1,5 puta, od izvornih varijanti.

3. BRAZILSKI soj je razlog možda i ponajvećih epidemioloških strahova: predstavlja zlokobnu kombinaciju karakteristika engleske i južnoafričke mutacije. Kod sve tri verzije virusa došlo je do promjene u ‘spike’ proteinu koji se veže za ljudske stanice, s time da je te promjene brazilski virus najbolje prilagodio svome opstanku. Kristijan Ramadan, profesor molekularne medicine sa Univerziteta u Oxfordu, nazvao ga je nedavno „supersojem“. Napravio je prije nekoga vremena posve neočekivan haos u brazilskom gradu Manausu, gdje je zarazio veliki broj ljudi koji su već bili preboljeli koronavirus.

4. NEWYORŠKI soj zasad je od svih navedenih epidemiološki najneistraženiji, ali po povećanoj zaraznosti umnogome podsjeća na južnoafričkog „brata“. Postao je dominantan u New Yorku i drugim urbanim dijelovima SAD-a te polako potiskuje ostale, a također ima i znatan potencijal reinfekcije, tj. ponovne zaraze čovjeka koji je već prebolio wuhanski soj. Kako uzrokuje nešto teže simptome bolesti i hospitalizacija, a i najviše se detektira kod starijih osoba, potencijalno je svakom društvu velika prijetnja.

Iako su trenutne vakcine dizajnirane prema ranijim verzijama ove bolesti, rezultati zadnjih istraživanja pokazuju da sve raspoložive vakcine barem donekle štite i od novih sojeva, makar u nešto manjem postotku.

Vakcina Oxford/AstraZeneca dobro štiti od britanskog soja, ali znatno manje od južnoafričkog. Zbog toga je Južnoafrička Republika prestala koristiti vakcinu AstraZenece i namjeravaju prodati nabavljene količine. Rani rezultati Pfizera i Moderne sugeriraju da je njihova vakcijna dovoljno efikasna protiv južnoafričke verzije, iako imunološki odgovor možda neće biti odveć jak ili dugotrajan. U odnosu na sve sojeve, svakako je bolje primiti bilo kakvu vakcinu, nego nikakvu.

Naučnici navode kako će se sve vakcine redizajnirati u hodu i doraditi prema novim sojevima, ali i onima koji se tek očekuju u budućnosti. Kao i kod virusa gripe koji stalno mutira, sve promjene na koronavirusu mora pratiti permanentna laboratorijska kontrola i adaptacija vakcina, prenosi federalna.ba, pozivajući se na Jutarnji list.

(StarMo)