Naslovnica Izdvojeno Ovo je novi “raj” za Hrvate…

Ovo je novi “raj” za Hrvate…

695
foto: arhiva - ilustracija

Dubrovnik — Nakon što je punih 15 godina radio kao konobar i još dvije godine kao trgovac, Dubrovčanin Alen Sofić već sedam mjeseci radi u Austriji. Konobar je u gradu Bludenzu, na tromeđi Austrije, Njemačke i Švicarske. U krugu od 50 kilometara je Lichtenstein, za manje od dva sata stiže se do Züricha, St. Galena, Insbrucka…

O uslovima rada i života u Austriji priča:

“Nikad se nije problem naviknuti na bolje. Dogodine Austrija ukida radne vize za Hrvate i mnogi će novi posao potražiti upravo u Austriji, gdje je minimalac 1.200 eura, a radnici imaju regres, te 13. i 14. platu u junu i januaru. Zadovoljan sam platom, poslodavac mi je osigurao smještaj, plaćene režije i hranu. Dobar je i manča, naravno da ostajem. Otišao sam iz Grada jer od plate trgovca nisam mogao živjeti. Mislio sam: odradit ću sezonu, vratiti dugove i eto me kući. Nakon šest mjeseci ne samo da sam dug vratio, nego mi je ostalo dvostruko više”, pohvalio se Alen koji između Irske, Britanije, Njemačke i ostatka EU svima preporučuje – Austriju, piše Dubrovački vjesnik.

“Ko želi ići, neka već ove zime usavrši njemački jezik. Većina gostiju na zapadu Austrije su s njemačko govorno područje i engleski se skoro i ne govori, iako je dobrodošao. Svima sa osnovnim znanjem jezika poslodavci plaćaju usavršavanje, a kurs je uračunat u radno vrijeme! Tako ulažu u radnike koji, ako se trude, neće propasti. Ponuda radnih mjesta je velika a najlakše ih je naći u industriji i ugostiteljstvu. Ljetna sezona je od maja do septembra i tada su svi u prirodi. Slijedi kolektivni godišnji do 15. novembra, kada počinje zimska sezona.

Sa mnom su dvoje Slavonaca i Višanka te mnogi radnici iz susjednih država. Radne vize im vrijede šest mjeseci, nakon čega moraju pauzirati tri mjeseca da bi dobili novu vizu na pola godine. Međusobno se poštujemo i pomažemo, ako treba, uskačemo kao zamjene. Štite nas dobri zakoni i u Beču osnovano udruženje Privileg: za godišnju članarinu od 50 eura, sedam vrhunskih advokata pruža pravnu pomoć i zastupa pred poslodavcima. Tako je npr. u susjednom hotelu šef smjene zabranio radniku razgovor s kolegom na maternjem jeziku. Privileg je reagirao i sve riješio jednim dopisom uz argument: hrvatski je jedan od 24 ravnopravna jezika EU i svi ga mogu neometano pričati.

Izvan sale, među gostima se naravno priča njemački. Radniku se garantira slobodan dan u sedmici, a pet prekovremenih sati u sedmici donosi iduće sedmice dva slobodna dana u komadu. Nije to kao kod nas gdje se radi od jutra do sutra, sve “dok su gosti tu”. Prekovremeni se plaćaju duplo, a slobodan dan nije problem dobiti: treba ga samo najaviti dan ranije. Ako ste na bolovanju, osiguranje vam šalje kontrolu u stan, a obavezno pitaju i kakav je odnos ljekara prema vama”, ističe Sofić.

Kompletan tekst je na ovom linku

(StarMo)