Naslovnica Mostar “Nasilnici su uglavnom liječeni PTSP-ovci, kockari, alkoholičari…”

“Nasilnici su uglavnom liječeni PTSP-ovci, kockari, alkoholičari…”

540
foto: ilustracija

Mostar — Iako u Federaciji postoji Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, zlostavljane osobe ili one koje su svjedoci porodičnog nasilja rijetko prijavljuju takve slučaje.

Stoga se često dogodi da tek nakon porodične tragedije sa smrtnim ishodom, na površinu isplivaju detalji o dugogodišnjem nasilju.

Prema riječima pojedinih žrtava koje su prijavile prijetnje, reakcija centra za socijalni rad kao ni reakcije policije nisu bile očekivane, pa su im nasilnici nastavili zagorčavati život. Nekim žrtvama je, također, rečeno da dok god ne budu imali opipljiv dokaz ili ih nasilnik fizički ne napadne, ne postoji mogućnost da se nasilni supružnik ili supružnica udalji iz familije.

Stvarne cifre puno veće

Prema podacima Centra za socijalni rad Grada Mostara, tokom 2019. godine zaprimljeno je 120 prijava nasilja u porodici što je na nivou prijašnjih godina.

“Potrebno je naglasiti kako je stvarni broj slučajeva nasilja u porodici znatno veći od prijavljenog broja. Mi operiramo brojevima sedam puta većim od broja prijava”, izjavila je direktorica Centra za socijalni rad Zdravka Marić u razgovoru za Fenu.

Ispaštaju, istakla je Marić, najviše oni koji su slabi i nemoćni, kao što su djeca i starije osobe, posebno osobe s posebnim potrebama koje nerijetko i ne znaju da su zlostavljane ili to ne znaju ili ne mogu reći.

Zaposlenici Centra za socijalni rad daju sve od sebe kako bi kroz pojačan nadzora organa starateljstva i to multidisciplinarnim pristupom, doveli do boljih odnosa unutar problematičnih familija, dodala je.

“Imamo primjer jedne šesteročlane porodice s četvero maloljetne djece u kojoj je bilo zabilježeno porodično nasilje koje je stvaralo dodatne probleme vezane za mentalno zdravlje roditelja i djece. Uveli smo mjeru pojačanog nadzora organa starateljstva, ali smo morali radit s ovom familijom multidisciplinarno, primjenom više metoda, te je vidan napredak u njihovim međusobnim odnosima, kao i poboljšanje mentalnog zdravlja roditelja i djece”, objašnjava direktorica Centra za socijalni rad.

Direktorica Marić upozorava kako je veliki problem šutnja i nespremnost žrtve da prijavi nasilnika, ali i kada se neko odluči na taj korak, žrtve ne dobije uvijek adekvatnu zaštitu.

Šutnja i izostanak adekvatne zaštite

40-godišnja Mostarska, majka dvoje maloljetne djece, razvedena je od nasilnog muža, ali kaže kako je on uhodi.

“Cijeli slučaj sam prijavila, jer ga se bojim. On je liječen na Odjelu psihijatrije i dijagnosticiran mu je PTSP, ali policija me ne može zaštititi jer, kako su mi rekli, fizički me ne zlostavlja. On me i dalje uhodi i prijeti, zasad verbalno, ali ja znam da na tome neće stati”, kaže ova žena i dodaje kako je prijetio i njenoj advokatici da će joj slupati vozilo.

Drugi je primjer Čitlučanke koja je godinama trpjela i fizičko i psihičko zlostavljanje.

“Muž nije radio nego je po cijele dane sjedio kući, a kad bih došla s posla za glupost bi me udario, jer nije gotov ručak ili je nered u stanu”, kazala je.

Prema njenim riječima, često bi znala završiti u bolnici, ali je godinama trpjela nasilje zbog djeteta s posebnim potrebama.

“Godinama sam šutjela jer imamo dijete s posebnim potrebama i njega mi je najviše bilo žao. Izbjegavala sam svađe i na svaki udarac bih samo jecala u sebi. Bio je totalni ‘kontrol frik’ jer mi je zabranio kontakte s roditeljima i familijom. Kad bih ulazila u toalet morala bih vrata držati otvorenima”, objašnjava.

Nasilje u porodici čest uzrok razvoda brakova

Advokati ističu kako je nasilje u porodici u porastu i kako je upravo to razlog razvoda braka.

“Većinu razvoda zatraže žene i to češće one koje su bile žrtve nasilja u porodici. To se nerijetko sazna tek kada žena smogne snage da podnese zahtjev za razvod braka”, kaže mostarska advokatica Mladenka Puljić.

Prema njenim riječima, nasilnici su uglavnom liječeni PTSP-ovci, kockari, alkoholičari, neradnici, koji su gnjevni na sve i ne trpe prigovore. Takvi ljudi u slučaju pružanja bilo kakvoga otpora, prijete imovinskom štetom, zatim fizičkim nasiljem, pa čak i životom.

“Takve osobe niko ne može spriječiti u njihovoj namjeri. Oni prijete nama advokatima, prijete sudijama, policiji, a kazne su preblage za takve prekršioce”, upozorava Puljić.

Jačanje svijesti o potrebi prijavljivanja nasilja u porodici

U MUP-u HNK navode kako je u protekle dvije godine u saradnji s YCITAP-om (Međunarodni program pomoći u kriminalističkoj obuci Ministarstva pravde SAD-a za BiH) u više gradova HNK provođena kampanja pod nazivom “Kako prepoznati nasilje u porodici i kako ga prijaviti nadležnoj policijskoj upravi”.

“Kampanja je bila prilika da se građanstvo upozna s navedenom problematikom kroz direktni kontakt sa službenicima policije MUP-a zaduženim za rad sa zajednicom i onima koji rade na slučajevima nasilja u porodici”, objašnjava portparol MUP-a HNK-a Ljudevit Marić.

Važno je, dodaje Marić, pored fizičkog nasilja prepoznati i psihičko zlostavljanje koje uzrokuje strah, ugroženost, uznemirenost ili povredu dostojanstva, kao i verbalno nasilje, vrijeđanje, nazivanje pogrdnim imenima, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje, elektronskih i drugih medija.

U porodično nasilje ubraja se i spolno nasilje, odnosno svaki seksualni čin protiv volje druge osobe, te ekonomsko nasilje kada se oštećuje imovina, ili se zabranjuje ili onemogućava korištenja imovine.

“Žrtve savjetujemo da ne šute o svom problemu i da prijavljuju svaki oblik nasilja, a nasilnicima skrećemo pažnju na krivične i prekršajne odredbe kojima mogu biti sankcionirani”, dodao je Marić.

I policija i Centar za socijalni rad slažu se kako treba jačati svijesti građana da je potrebno prijaviti nasilje u porodici.

Također, potrebno je ustrajati na krivičnom progonu prekršioca, kao i pružiti svu potrebnu podršku podnosiocima prijava kako bi ustrajali u sudskim procesima, jer nemali broj krivičnih djela nasilja završava ili negativnim tužilačkim odlukama ili oslobađajućim presudama zbog odustajanja oštećenih, koji često iz straha koriste svoje pravo da ne svjedoče protiv nasilnog supružnika.

(StarMo)