Naslovnica Mostar Mostarski Aerodrom/Zračna luka: Skuplja pita, nego tepsija!

Mostarski Aerodrom/Zračna luka: Skuplja pita, nego tepsija!

167

Mostar — Sa svakim novim otkazom, navodno ranije čvrsto dogovorenih letova za Mostar, ovdašnji Aerodrom/Zračna luka sve više postaje neka vrsta „Ukletog Holandeza“ na regionalnom avio-tržištu.

Destinacija, koja kao postoji i radi, ali koju, čini se, niko ne želi!?

Da cijela stvar bude gora u mostarski Aerodrom se u zadnje vrijeme jako puno ulaže i investira, kako iz Grada – tako iz HNK i Vlade FBiH, ali bez ikakvih opipljivih rezulata! Sve to je posljedica dugogodišnjeg nepostojanja jasnog plana šta se želi sa Aerodromom Mostar i kako se to namjerava učiniti – piše novinar Faruk Kajtaz na svom blogu IZA SCENE..

Mostar je odavno propustio nekoliko svojih „zlatnih šansi“, kada se mogao nametnuti, čak i u regionalnim okvirima, ali se onda igrala neka čudna igra, prije svega od strane HDZ-a, koji je praktički blokirao sva nastojanja da se Aerodromu pomogne sa niva FBiH. To je uključivalo promjenu struktire vlasništva, a to ovoj političkoj stranci nije odgovaralo. Oni su vjerovatno imali neke druge planove.

Zato je u vlasničku strukturu ušla Zračna luka Zagreb!

Kasnije se na sve to nalijepila nesreća sa padom aviona predsjednika Makedonije, pa je Mostar jednostavno potonuo u svojim, ionako slabašnim nastojanjima da se izbori za svoje mjesto na tržištu letova. Zatim su stigle godine neopravdanog optimizma i stagnacije. Pokretanja i brzo zatvaranja novih linija.

Godine rasprava, velikih očekivanja i nadanja…

Za sve to vrijeme, koje je Mostar potrošio uzalud i bavio se samim sobom, domaća i regionalna konkurencija nije mirovala. Oni su, za razliku od Mostara zaista imali plan i radili su na tome da ga ostvare.

Mostar se tako našao u trouglu između Sarajeva, Splita i Dubrovnika – gradova koji su napravili korake od sedam milja, što je praktički pretvorilo Mostar u neku vrstu slijepog crijeva. Tih nekih par stotina kilometara udaljenosti ovih gradova od Mostara ništa ne znači za avio poslovanju, posebno ukoliko iz Mostara nisu dolazile nikakve jasne i atraktivne ponude.

Sve je uvijek ostajalo samo na par čarter letova u sezoni i bez stalnih linija. I vječitim pričama, kako je Mostar „idealna“ destinacija, „zbog Međugorja, ali i broje dijaspore“.

Ta vječita privremenost ili bolje reći suštinska improvizacija itekako se odrazila na zainteresiranost kako kompanija, tako i puutnika. Probalo se i s niskobudžetnim kompanijama, ali je to posebna i samo naizgled jeftina opcija. Posebno za male aerodrome i destinacije.

Takve kmpanije, očekuju jako puno lokalnih koncesija i ulaganja da bi uspostavile linije, pa ukoliko kasnije nemate dovoljan broj putnika, na kraju vas ta cijela „igranka“ strašno puno košta.

U Mostaru bi kazali: „Skuplja pita, nego tepsija“!

I tu negdje se zatvara taj „začarani krug“ mostarskog Aerodroma. Uvijek u nekom pokušaju baziranom na kao dobrim mogućnostima, ali uvijek daleko od nečega opipljivog. Ova vrsta povuci-potegni strategije mora se mijenjati, dok još uvijek nije…jako kasno. Aerodrom je vrlo skupa igračka, te bi Grad Mostar itekako morao porazmisliti kako i šta dalje.

I dalje „šibati“ ovakvog praktički „mrtvog konja“ ili porazmisliti o nekim drugim mogućnostima?

Ako već ne ide sa putnicima, da li je moguće da se Mostar razvije u smislu teretne zračne luke? Ili možda da se pokuša opcija sa pružanjem tehničkih usluga bazne regionalne protivpožarne destinacije? Mostar je upravo idealna opcija za nešto tako, zbog svoje centralne pozicije u ovom dijelu regije, ali i pogodnih meteoroloških uslova. Ipak, za to treba jako puno novca.

Trebalo bi porazmisliti i o mogućem ustupanju koncesije privatnim ili javnim ulagačima, koji bi onda pokušali stvari pomaknuti sa mrtve tačke vođeni svojim iskustvima u sličnim poslovima. Ako koga zanima…

U svakom slučaju najskuplja opcija za Grad Mostar je Aerodrom, koji kako vidimo troši popriličan novac, a u suštini – malo čemu služi.

Možda svake godine i bude tih par miliona maraka da se ulije u krvotok Aerodroma da se ostane na nogama, ali će to, kao i do sada, biti samo lagani privid da se nešto radi.

Pardon, leti…

(StarMo)