Naslovnica Mostar Mostar pred izbore – Na narode i stranke razbroj’ se!

Mostar pred izbore – Na narode i stranke razbroj’ se!

568
foto arhiva

piše: Faruk Kajtaz

Mostar – Mostar se užurbano sprema za lokalne izbore, a politička scena gradu se polako slaže. Bili su i Amerikanci i kazali da im Mostar “mnogo znači”, čak i nakon izbora, ali o tome dugi put…

Obrisi političkih saveza i taktika postaju uočljivi, mada se u Mostaru svi izbori, hoćeš-nećeš, opet na kraju svedu na nacionalno prebrojavanje.  Ali, krenimo od političkih predstavnika Bošnjaka ili kako to sami sudionici ove partijske grupacije vole reći „probosanskih stranaka“.

Bošnjaci

Dugo pripremana koalicija predvođena SDA, kao najjačom i najorganiziranijom strankom pretočena je konkretnim sporazumom u Koaliciju. Treba znati i naglasiti kako ova Koalicija nije plod samo mostarskih lokalnih inicijativa, već i počesto vrlo zamršenih političkih odnosa između najjačih političkih faktora u Sarajevu, tako da i u tom svjetlu treba gledati ovo političko „postrojavanje u Mostaru“. Kao odraz dobre volje za prevazilaženje razlika na „velikim i važnim pitanjima“. Istina, plan je bio da se pod okrilje ove koalicije ugura još stranaka, koje se zalažu za jedinstveni i multietnički Mostar, ali se to ipak pokazalo kao preambiciozan plan, obzirom na stavove SDP-a da „nikako neće sa nacionalnim strankama“. Što se tiče političkih predstavnika Bošnjaka izgleda da važi ona stara da „od izvora vode dva putića“…

Malo iznenađenje je i izostanak iz koalicijskog sporazuma Prve mostarske partije (PMP), koja je do sada oštro zagovarala snažan patriotski pristup, pa se samim time i njeno učešće nekako „podrazumijevalo“. Stvari su na kraju, ipak otišle u drugom smjeru. Zašto? To ostaje veliko pitanje, posebno ukoliko se zna za dosadašnju bliskost nekadašanjeg gradonačelnika Mostara Safeta Oručevića sa rukovodstvom PMP-a, a koji se javno vrlo angažirao u promociji Koalicije probosanskih stranka. Da je neko prije par mjeseci prognozirao da PMP neće biti u “probosanskoj koaliciji”, malo ko od upućenijih bi mu povjerovao, ali politika je čudna stvar.

Realno, u ovoj probosanskoj Koaliciji prava snaga je u rukama SDA i samo donekle SBB-a.

Pregovaračka pozicija SDA je „bila kao beton“, tvrde naši izvori, pa su sebi mogli dopustiti i „čašćavanje“ partnera sa dobrim mjestima na izbornim listama, što zvuči dobro, ali samo kada se u igru ne uključi pravilo o preferencijama. Nešto glasova će sigurno donijeti i DF, ali prije zbog karizme Željke Komšića, nego rada lokalnog stranačkog rukovodstva, koje se usred pregovora o koaliciji, uspjelo čak i raspasti?! SBB je pragmatično podržao Koaliciju i stvari odradio u tišini i bez velike buke, što je najviše odgovaralo lideru SBB-a Fahrudinu Radončiću, koji je čas vlast – čas opozicija. Po potrebi.

Što se tiče ostatka Koalicije BPS i SBiH su, čini se, unutra samo da malo „pojačaju utisak“, jer je realna snaga ovih stranaka već odavno debelo ispod izbornog praga, ali je u mostarskom „prebrojavanju“ glasača, stranaka i naroda – svaki glas bitan.

Sa druge strane političkog spektra je koalicija SDP BiH-Naša stranka (BH Blok), koja se odlučila na strategiju radikalne kritike dosadašnje vlasti i to u paketu, bez pravljenja razlika između SDA i HDZ BiH. Na ruku im idu i nova izborna pravila, koja predviđaju znatno više vijećnika iz dvije najveće izborne jedinice (Stari grad i Jugozapad), gdje je SDP i do sada najviše dobijao glasova. Teorija je je jedno, a praksa drugo, jer SDP BiH sigurno nije onako jaka stranka kao što je bila 2008. godine.

Bošnjaci ozbiljno računaju i na glasove iz dijaspore, iako je raspoloženje u tom dijelu biračkog tijela, poprilično nejasno.

Hrvati

Što se tiče hrvatskih političkih stranka i strategija u Mostaru, čini se da se taktika i pristup radikalno mijenjaju.

Na izbore , naime, ne izlazi NVO organizacija sa jakim političkim utjecajem – HNS BiH sa jedinstvenom listom, kao „tamo gdje su ugružena prava Hrvata“, pa će biti vrlo zanimljivo vidjeti kako će se rasporediti glasovi. Osim HDZ BiH, bez šansi za ulazak u budući sastav Gradskog vijeća nije ni nekoliko manjih političkih stranaka, poput HRS-a, „Devedesetke“, a i čini se ponovo ujedinjene pravaške opcije.

Ovakav „disperzivni“ izlazak na izbore u Mostaru, posljedica je sada već dugogodišnje dominacije HDZ BiH, pa su druge stranke, izgleda jedva dočekale priliku da se domognu vijećnika, bez uplitanja tzv. velikih državnih i nacionalnih pitanja na kojima insistira HDZ BiH, preko HNS-a na nivou FBiH i države.

„Stožerna stranka“, kako se voli tepati HDZ-u BiH, na izbore ne izlazi se nekim pretjeranim optimizmom, pa kako saznajemo, nije niti vladala neka velika gužva oko listi, a posebno nosilaca. Na kraju će opet biti kako to odluči Dragan Čović i to je jasno svima koji su istakli svoje kandidature. Meuđutim, HDZ BiH ima jedan drugi problem.

Ova stranka je jednostavno predugo na apsolutnoj vlasti i prijeti joj opasnost od zamora „materijala glasača“, koji se svojevremeno i dogodio na izborima 2008. godine kada je HDZ BiH osvojio za njih bijednih 7 mjesta u Gradskom vijeća, pa se moralo pristupiti „planu B“, odnosno dugotrajnom i skupom vrbovanju političkih oponenata.

Opozicione stranke, bez obzira na slabu zastupljenost u vlasti i javnosti i činjenici da HDZ BiH „sve kontrolira“, ipak nisu bez šansi, pa bi jedan broj mandata vrlo lako moglo završiti u njihovim rukama, posebno ukoliko odaziv biračkog tijela bude veliki.

Srbi

Dok u Republici Srpskoj vode ljutu bitku, a u Skupštini se „časte“ epitetima uličnog žargona, dvije najjače političke opcije; SNSD i SDS u Mostaru su stale po „jednu kapu“, a sve sa ciljem kako tvrde da „drugi ne biraju predstavnike mostarskih Srba“.

Srpska koalicija u Mostaru, plod je dugotrajnih usaglašavanja i pregovaranja u kojima je, kako saznajemo, jednu od odlučujućih uloga imala i Crkva. Da SPC može biti jak politički igrač svjedoče i posljednji izbori u Crnoj Gori, gdje je baš Crkva imala jednu od ključnih uloga u detroniziranju vladajućeg DPS-a.

Hoće li se i u Mostaru gradom šetati “litije”?

Međutim, problem srpske kolalicije je mali broj glasova, koji su u idealnom scenariju jedva dovoljni za jedno vijećničko mjesto. Naši izvori tvrde, kako je Milorad Dodik upravo zbog „poguranca“ sa glasovima nedavno u Mostaru razgovarao sa Draganom Čovićem, ali da nije bio najzadovoljniji, obzirom da ni HDZ BiH ne može previše riskirati sa glasačkom mašinerijom, zbog očekivano glasne opozicije, ali i činjenice i da HDZ BiH ima “svoje Srbe”.

Borba za mjesta Srba u Gradskom vijeću ne tiče se samo političkog predstavljanja ovog naroda, već i same vlasti, jer će se srpski vijećnici vjerovatno pozicionirati kao onaj odlučujući faktor pri izboru gradonačelnika Mostara. Jasno je onda zbog čega i najjače političke opcije među Hrvatima i Bošnjacima na svojim listama imaju visko pozicionirane kandidate – Srbe.

Od zadnjih izbora u Mostaru proteklo je tako puno vremena, a tako malo toga se zaista promijenilo.

(StarMo)