Naslovnica Mostar Mostar: Oko hiljadu registrovanih ovisnika

Mostar: Oko hiljadu registrovanih ovisnika

155
foto: ilustracija

Mostar — Bosna i Hercegovina u mnogim stvarima zaostaje za svijetom, ali ne i u jednoj stvari – konzumaciji narkotika, smatra dr. med. Siniša Skočibušić, direktor Centra za prevenciju i vanbolničko liječenje ovisnosti Mostar.

U razgovoru za Fenu dr. Skočibušić kazao je kako ne može procijeniti je li BiH bolja ili gora u odnosu na zemlje regije kada je u pitanju raširenost opojnih droga, ali dodao je kako, na žalost, u jednoj stvari pratimo svijet.

“U dobrim stvarima ne pratimo svjetske trendove, ali u lošim smo jako u trendu. Do nas su počele stizati sintetske droge, droga se kupuje preko interneta i ljudi koji ih koriste redovno ili, kako kažu, rekreacijski u velikom su riziku”, upozorio je dr. Skočibušić.

Govoreći o redu Centra za prevenciju i vanbolničko liječenje ovisnosti Mostar, dr. Skočibušić je kazao kako 13 zaposlenih, mahom ljekara i medicinskih tehničara, svakodnevno pomaže pacijentima kojih je u registru ovisnika te ustanove hiljadu.

Ključ izlječenja podrška okoline

Centar vodi brigu za ovisnike iz Hercegovačko-neretvanskog i Zapadnohercegovačkog kantona, a svaki mjesec na redovnoj terapiji je između 140 i 150 pacijenata.

“To samo govori da je taj problem vrlo rasprostranjen oko nas, ali govorimo isključivo o heroinskim ovisnicima. Danas je u trendu porast upotrebe novih sintetičkih droga za koje nema pravih odgovora u terapijskom smislu. Te droge su lako dobavljive, tako da to stvara veliki problem. Smatram da nema ulaza u Mostaru koji nema nekoga s tim poteškoćama i mnoge porodice se susreću s problemom ovisnosti”, dodao je, prenosi Mostarski.ba.

Direktor Centra podsjeća da je ovisnost hronična, recidivirajuća bolest, koja se često vraća:

“Mi to znamo i ne osuđujemo naše pacijente. Ako neko i posrne, mi ga ne osuđujemo već mu ponovno pružamo ruku”.

Prema evidenciji Centra, oko 20 posto pacijenata ima apstinenciju dužu od dvije godine, a 40 posto ih ima duže periode apstinencije uz poneki recidiv.

“Preostalih 40 posto pacijenata su na terapiji održavanja. Oni redovno piju terapiju, manje ili više se ne drogiraju, i to je sasvim zadovoljavajuće, jer oni funkcioniraju u svom životu, idu na posao i to je ono što mi želimo: smanjiti štetu i stvoriti preduslove ne samo za njihovo zdravlje i život, već i da njihova okolina funkcionira”, kazao je dr. Skočibušić.

Kada je u pitanju proces liječenja, prema njegovim riječima, ključni preduslov je podrška porodici i okoline:

“Najvažniji preduslov da bi se neko izvukao iz pakla droge; koliko god to zvučalo lirski ovo ‘pakao droge’, to je zaista tako; je podrška na nivou porodice, ali i na nivou društva. Ako neko nema posla i stalno se vraća u svoj stari krug ljudi i poznanika onda će se teško izvući. Ako, s druge strane, ima podršku porodice, odnosno podršku bliskih prijatelja, onda on ima nadu da se uz puno truda može izvući”.

Dekriminalizacija droge u BiH nije dobra ideja?

Komentirajući trend dekriminalizacije, pa čak i legalizacije određenih droga u svijetu, dr. Skočibušić je kazao kako se o tome može razgovarati, ali dodao je kako možda i nije pravi trenutak da se ta tema aktuelizira u Bosni i Hercegovini.

“Ideja pristupa borbi protiv droge na način da se nešto dekriminalizira ide samo uz cjelokupni angažman društva i preventivnog sistema. Imamo zemlje poput Portugala, Norveške i Nizozemske koje su to uradile, ali mora se znati da su ta društva drukčija od našeg, po materijalnom dohotku, po organizaciji zdravstvene zaštite, po karakteru ljudi… Nisam siguran da bi se u našoj zemlji, opterećenoj mnogim nestabilnostima, u ovom trenutku ta ideja trebala uopće razmatrati”, smatra dr. Skočibušić.

(StarMo)