Naslovnica Život Korona efekt: Zašto dozvoljavamo da nas zaluđuju?

Korona efekt: Zašto dozvoljavamo da nas zaluđuju?

434

piše: Faruk Kajtaz

Mostar — Moram priznati da me u zadnje vrijeme jedna pojava baš, onako – brine.

Naime, ima nekih par dana na moje profile na društvenim mrežama sve češće dolaze različiti postovi, koji imaju samo jedan cilj; predstaviti pandemiju koronavirusa kao nekakvu novu svjetsku zavjeru ili nas uvjeriti da je cijela panika u svijetu podignuta „bez razloga“.

Cijela stvar me dodatno zabrinjava, jer dio ovakvih postova dolazi i od ljudi, koje sam koliko do juče smatrao ozbiljnim osobama, koje ne upadaju lako u teorije zavjere ili različite „medijske spektakle“, kojih su društvene mreže prepune.

U čemu je problem? Možda ljudi imaju višak vremena u vrijeme ‘socijalne distance’ ili su se možda jednostavno – prepali.

Psiholozi tvrde kako je strah iracionalna, ali prirodna emocija, koja može potpuno blokirati i spriječiti osobu u donošenju racionalnih odluka. Spas od straha traži se tako u svim sferama, pa i u onoj iracionalnoj. Pokušaj pronalaženja odgovora počesto završava u bespućima „internetskog mnoštva“ u kome ima svega; ozbiljnih stvari, ali i potpunih nebulaza.

Osnovni problem sa teorijama zavjere je u tome što njihovi kreatori upravo igraju na emociju straha od nepoznatog i drugačijeg krajnjih korisnika, koji u panici, gutaju sve što im se servira. Ništa lakše, jedan „click“ i eto „rješenja“. Čovjek je sve „objasnio“…

Lažne vijesti ili „otvaranje očiju javnosti“ su užasno jednostavne tehnike opšteg zaluđivanja. Sve što vam je potrebno je potpuno ili djelimično negiranje činjenica, uz autoritativan nastup i teoriju koja dobro zvuči. Nema veze, ukoliko je u najvažnijim detaljima – čista špekulacija.

Za razliku od stručnjaka, eskperata i ljekara, koji nam otvoreno “u oči” kažu bolnu činjenicu kako lijeka i vakcine (za sada) nema, različiti opsjenari nas već u prvih par minuta svoga nastupa nastoje uvjeriti kako oni, eto SVE ZNAJU… i kako je nastala pandemija i zašto nema lijeka i šta je “stvarni cilj”.

Njihov nastup je naglašeno teatralan i time dodatno opasan, jer najbolji među njima vješto „miksaju“ stvarne i lažne činjenice, što opet krajnje korisnike dovodi do problematičnog zaključka kako „tu mora da ima nešto“ .

A upravo „to nešto“ je uglavnom ništa, jer raznorazni spasitelji i mesije nemaju konkretnih odgovora, već cijeli problem guraju na teritorij nekakve zavjere, koja je toliko skrivena, da je niko, (osim njih naravno) ne može spoznati.

Opsjenari djeluju iz različitih motiva.

Jedni su obični egzibicionisti željni pažnje, koju u stvarnom životu nemaju, dok su drugi „poduzetnici“ sa jako dobro razrađenim poslovnim planom.

Naime, za razliku od opšteg uvjerenja da je na internetu „sve beslatno“, treba reći da to uopšte nije tako. Usluge društvenih mreža njhovi korisnici ne moraju plaćati realnim novcem ili pretplatama, ali su prava valuta njihovi „klikovi“, različiti meta podaci, fotografije, navike kupovanja ili sfere interesa.

Svu oni koji u virtualnoj stvarnosti prikupe dovoljan broj interesenata, automatski po zakonu „mreže“ ulaze u raspodjelu novca. Pri tome, velike internet kompanije ne zanima kako je neko došao do potrebnog broja klikova, koji dalje idu “u bubanj“ sa marketinškim uslugama. Doslovno nije bitno, da li je neko publiku stakao zato što lijepo pjeva ili umno govori ili je pak lansirao neku od kampanja lažnih vijesti!

U virtualnom svijetu „sve se broji“. Upravo na tu kartu igraju sveznalice i opsjenari, željni vaše pažnje i vaših klikova.

Hoćemo li zato i dalje ovakvim objavama sebi prazniti glavu, a drugima, “ribarima ljudskih duša”, puniti džepove?

(StarMo)