Naslovnica Izdvojeno Kako je OHR “zaboravio” Mostar?

Kako je OHR “zaboravio” Mostar?

297

Mostar — I dok Mostar, tek očekuje konačno političko rješenje za održavanje lokalnih izbora, dobro bi bilo malo analizirati šta je sve ove godine radio, odnosno bolje reći, nije radio Ured visokog predstavnika u BiH (OHR).

Nakon što je raspustio Gradsko vijeće i praktički ustoličio gradonačelnika Ljubu Bešlića za neprikosnovenog vladara Mostara (izabran iz sastava vijećnika kojima je osporen mandat!?), OHR se sam isključio iz političke priče koju je zapravo svojom odlukom i kreirao.

Sa adrese OHR-a su sve ove godine stizale samo poruke o „zabrinutosti“ i potrebi da „domaće političke opcije pronađu rješenje za Mostar u interesu građana ovog grada“. Poruka o odgovornosti domaćih političara stvakako stoji, ali šta je sa odgovornošću OHR-a za mostarsku političku krizu?

Statut Grada Mostra, koga je Ustavni sud proglasio, u nekim dijelovima neustavnim, nije “pao s neba”, već je svojevremeno nakon teških pregovora nametnut od strane tadašnjeg Visokog predstavnika Peddiya Ashdowona. Dapače, osporeni Statut je direktna posljedica odluke OHR-a i ne bi ga niti bilo bez jedne takve odluke..

Sada već pokojni bivši šef OHR-a, Paddy Ashdown je svojevremeno vrlo gorljivo branio sve odrednice nametnutog Statuta, pa i one koje kasnije Ustavni sud proglasio neustavnima!

Portal StarMo je u posjedu pisma koga je Ashdown svojevremeno uputio na adresu Josipa Merdže, u kome tadašnji šef OHR-a, prizanaje “de nema savršenih rješanja za Mostar”, ali da on mora donijeti odluke, jer se na pregovorima nije postiglo rješenje o dva najvažna pitanja; trebaju li ostati općine i kako će se birati lokalni zastupnici.

Poručujući kako se u slučaju Mostar “ne može odlagati rješenje na neodređeno vrijeme”, Ashdown na tvrdnje iz HDZ BiH da “bošnjački glas vrijedi više od hrvatskog” iznosi ocjenu da bi se u slučaju Federacije BiH na taj način moglo zaključiti da “u BiH hrvatski glas vrijedi tri puta više od bošnjačkog”.

Šef OHR-a tada argumentira i poentira kako je ovakva praksa različite vrijednosti glasa “vrlo česta u zapadnim i evropskim demokratskim državama”. Sve ovo ukazuje da je OHR svojevremeno jako čvrsto stajao iza svoje odluke o Mostar, pa zato itekako čudi zašto se nakon odluke Ustavnog suda praktički sam isključio iz dalje rasprave.

Najave pokretanja novog kruga pregovora oko Mostara i to nakon odluke Evropskog suda za ljudska prava, mogle bi konačno i OHR probuditi iz „zimskog sna“ kada je u pitanju Mostar.

Ukoliko želi, OHR sigurno može pomoći da se konačno raspetlja problem koga je dobrim dijelom i sam kreirao.

(StarMo)