Naslovnica Politika Kajtaz: Opet zapelo? Ma, “nije moguće”!

Kajtaz: Opet zapelo? Ma, “nije moguće”!

235
Izetbegović i Čović

Sarajevo — Opet „stali“ pregovori oko izmjena Izbornog zakona BiH? Ma šta mi kažeš?

Ima li mjesta, uopće za bilo kakvo iznenađenje, zbog najavljene propasti još jednog (ko zna kojeg) kruga pregovora o izmjenama Izbornog zakona BiH?

Naravno da nema, jer je suština priče puno šira od izmjene samog Zakona i samo je naizgled lako rješivo pitanje „ukoliko ima političke volje“. Problem je zapravo u suštini ustavno-pravnog i zakonskog zahvata unutar državnog i pravnog sistema BiH, ali i „majke svih problema u BiH“ – Daytonskog sporazuma – piše Faruk Kajtaz na svom blogu “Iza scene”.

Još veći je problem sama atmosfera ucjene u kojoj se – sada već godinama održavaju „pregovori i razgovori“.

Ucjena oko formiranja izvršne vlasti u FBiH i nekim njenim dijelovima je jednostavno skandalozna sa bilo koje tačke gledišta. Ta vrsta insitiranja na tzv. „prethodnim pitanjima“ i sa jasnom namjerom da se blokadom ishode političke koncesije je najveći kamen spoticanja u cijeloj ovoj priči.

Lider HDZ BiH i HNS BiH, Dragan Čović to jako dobro zna i zato se tako i ponaša. Bahato i isključivo.

Ukoliko je to stil njegovog ponašanja i političkog djelovanja, onda to treba prihvatiti kao mogući modus ponašanja političara koji puno riskira, ali je pravo čudo zašto o tome šute međunarodni predstavnici u ovoj rašomonijadi? Isti oni koji se „ubiše“ od davanja izjava kako vlast u BiH mora funkcinisati u skladu sa interesima građana.

Kakav je to interes građana da ni nakon više od dvije godine od izbora nema nove Vlade FBiH ili recimo nove Vlade u HNK? Kakav je interes građana i da se i neka druga važna pitanja drže „na ledu“ samo zato da bi se putem političke ucjene dobilo ono što se, koje li ironije – ultimativno traži?

Čime se to vode „stranci“ u BiH?

Pragmatičnim i povremenim zavrtanjem ruku uz korištenje sumnjivih argumenata ili pokušajem da se zaista u BiH pronađu dobra i za sve prihvatljiva rješenja?

Ukoliko možda misle da bi Mostar mogao biti model prema kome se nešto može riješiti u FBiH, onda je to vrlo naivan stil razmišljanja.

Mostar je naime samo jedna od važnih, ali ipak primarno lokalnih sredina u BiH, dok su odnosi u FBiH važno državno pitanje od interesa ne samo za ovaj entitet, nego i cijelu BiH. Mostar se, uostalom, morao rješavati urgentno, zbog neodržavanja izbora, ali i nikada javno priznate činjenice da se ustvari najvećim dijelom radilo o neuspješnom eksperimentu same međunarodne zajednice, kojoj je trebalo više od osam godina da to „na mala vrata prizna“ i konačno djelujue.

BiH je prema slovu, ali i duhu Daytona vrlo komplikovan državno-pravni organizam, koji se ne može ugađati eksperimentalnim hirurškim rješenjima, jer je u toj skalameriji sve na direktan način povezano i uvezano. Posebno je problematično što se cijela priča svodi samo na jedan entitet ili samo na jedan narod.

Kao da su svi ostali, a posebno Bošnjaci, eto strašno zadovoljni daytonskim rješenjima i kasnijim prepravkama. Naravno da nisu, ali to izgleda nije problem, jer se, pošto-poto želi ugoditi samo Čoviću, možda i zbog toga što se njegov glas preko Zagreba, ali i još nekih metropola u EU jako dobro i glasno čuje.

Odgovornosti se ne može odriješiti niti političke stranke, koje plediraju zastupati interese Bošnjaka i tzv. građanske opcije. Bakir Izetbegović sada traži uključivanje „šireg spektra stranaka“ u pregovore, mada je puno ranije (uz pritisak ili ne) pristao sjediti samo sa Čovićem, koji nikada nije krio svoje prave poolitičke ciljeve.

Promijeniti ustavno-pravni sistem BiH u samo jednom dijelu zemlje (ništa RS!?), na mala vrata i preko Izbornog zakona!

Sa druge strane je ujedinjena opozicija ili bolje reći „pobunjena SDA frakcija“ pojačana „crvenima“ i „liberalima““, koja pošto-poto želi preuzeti uzde vlasti bez obzira na cijenu i biti „ona opcija koja se „ugrađuje sa HDZ BiH“.

Hoće biti „SDA“, umjesto SDA.

Šta oni o svemu misle i kako bi pregovarali sa Čovićem – to nismo čuli, ali smo vidjeli da su već spremni i na poneku koncesiju, kao „akt dobre volje“. Ipak, da se ne zavaravano, najveća odgovornost je i dalje na SDA i Bakiru Izetegoviću, koji kao i Čović igra vrlo riskantnu igru.

Uz malu, ali bitnu raziliku. Bakira „razvaljuje“ dobro organizovana nazovi opozicija mahom iz vlastitih redova, dok Dragan mirno uživa u strateškoj podršci bez ikakvih propitkivanja. Sve to na kraju rezultira opštom zbrkom i političkom kakofonijom iz koje neće proisteći ništa dobro.

Što kriza dulje traje to su sve manje šanse da se dođe do rješenja. Radi se o borbi u blatu u kojoj nema pravila, osim okolnih došaptača i ohrabrivača.

Ne gleda se stil ili izvedbu. U pitanju je samo dilema. Ko će više izdržati? Sami borci u blatu ili narod(i)? “Politička” Banja Luka, gleda i aplaudira…

Pa, dokle više gospodo, drugovi, političari i zaštitnici nacionalnih interesa? A da zavirimo malo u Horoskop? Šta nam to zvijezde “zbore”?

(StarMo)