Naslovnica Izdvojeno EU: Vječna čekaonica za zapadni Balkan…

EU: Vječna čekaonica za zapadni Balkan…

273
foto arhiva

piše: Faruk Kajtaz

Zagreb – Konferencija EU o zapadnom Balkanu održana je u Zagrebu zbog aktuelne pandemije koronavirusa u „virtulanom obliku“, te su i rezultati ovog zasjedanja uobličeni u ‘Zagrebačku deklaraciju’ suštinski – “virtualni”.

Bez stvarnog značaja u realnim političkim odnosima. Veliko NIŠTA.

Nema tu ničega, osim šuplje diplomatske retorike, pri čemu zemlje EU nisu pokazale niti najmanje naznaku da bi mogle otići korak dalje od uobičajnih fraza, kojih smo se svih ovih godina itekako naslušali.

Čak i oni koji su realno napravili najveće iskorake, poput recimo Sjevrene Makedonije, na kraju nisu dobili ništa, što će indirektno imati negativne implikacije na političke opcije u toj zemlji, koje su zagovarele velike ustupke zarad obećanog „evropskog puta“.

Ukoliko su zemlje EU „umorne od proširenja“, onda su to trebale jasno i glasno reći, umjesto što su još jednom zapadnom Balkanu servirale diplomatsku „šećernu vodicu“, bez sadržaja, a dobrim dijelom i pravog smisla. Linija manjeg otpora…

Stav prema kome EU čeka na provođenje neophodnih reformi i suštinski ne daje nikakva obećanja, čak niti signale, pokazuje da EU nema nikakav konkretan plan za zapadni Balkan, iako se javno znaju slati poruke o „evropskoj perspektivi“ ovog dijela Evrope. Sve obaveze natovarene su na leđa zemalja sa „evropskim ambicijama“, dok je EU za sebe zadržala paternalistički stav da procjenjuje, mudruje i nadgleda.

Da se, kojim slučajem, tako u zadnjih petnaestak godina širila EU, vjerovatno bi u najboljem scenariju u tu asocijaciju ušlo tek nekoliko zemalja!

Ono što je nekada važilo za recimo Bugarsku i Rumuniju, te Hrvatsku, kojoja se u EU doslovno provukla „kroz iglene uši“, danas ne važi za ostatak zapadnog Balkana, jer je EU, navodno „umorna od proširenja“.

Da se ne lažemo, prijem novih članica u EU nikada nije zavisio samo od reformi i političkih deklaracija, već dobrim dijelom i od geopolitičkih planova. Ostavljajući zapadni Balkan u nekoj vrsti „vječne čekaonice“, EU šalje jasan signal da nije spremna ili da nema plan da zaokruži ovaj dio Evrope i tako okončati cijeli ekonomski i geopolitički proces koji je otpočeo još rušenjem Berlinskog zida.

EU je zapadnom Balnu namjenila sudbinu „limba“, u kojem zemlje, eto moraju raditi ono što im se kaže i savjetuje, te pristati na onu mjeru saradnje i uključenosti koju može procijeniti jedino i samo Bruxelles. Bez rokova, jasnih planova, obećanja…

Zašto se onda čuditi, ukoliko zamlje Zapadnog Balkana nakon ovakvog stava EU i obećane daleke mogućnosti svoje interese pokušaju zadovoljiti pod okriljem neke druge asocijacije ili neke velike svjetske sile?

Čini se da o ovom pitanju EU ne želi imati svoj stav, već zabija glavu u pijesak. Hoće „kooperaciju“, ali suštini ne nude ništa.

Ko je ovdje lud?

(StarMo)