Naslovnica Politika Domaći i stranci u BiH: Ima li ovo više bilo kakvog smisla?

Domaći i stranci u BiH: Ima li ovo više bilo kakvog smisla?

131

Mostar — Na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni vlada poprilična zbrka i opšta „zbunjoza“. Malo ko zna šta bi i kako bi – to što planira ili misli, ralizovao i ostvario.

HDZ BiH kristalno jasno zna šta bi u vezi izmjena Izbornog zakona BiH, ali se pokušaji provedbe svega toga već godinama “kupaju u moru neizvjesnosti“. Čoviću je jasno da igra „politički poker“, pa pokušava taktizirati. Posebno sada, nakon što se lobiranje Zagreba na Zapadu izjalovilo.

Piše: Faruk Kajtaz

Sa druge strane, SDA jako dobro zna šta neće (ulitimativne zahtjeve HDZ-a), ali teško javno komunicira vlastite zahtjeve ili stavove. Sve to nekako ide presporo i bez dovoljno inicijative. Barem se takav osjećaj stječe u javnosti. SDA bi najrađe da „presjeku stranci“, ali veliko je pitanje koliko je to (sada) realna opcija.

Opozicija opet ima vlastite probleme i dileme. Bolje reći – nema ih.

Prvo kukaju kako ih treba uključiti u pregovore, a kada im se zaista pruži prilika da nešto kažu ili predlože, eto muke sa sastavljenjem smislenih rečenica i prijedloga. I oni bolje znaju šta neće (prijedloge SDA i HDZ BiH), nego šta hoće.

Javno su zabrinuti, ali dalje od toga neće ili ne mogu da idu. Dosadašnji pregovori SDA i HDZ BiH im se čine kao savršeni izgovor za stajanje sa strane uz lagano dociranje i slikanje selfija sa radnog ručka sa strancima. Ko biva, znaju oni, ali neće da kažu…

U RS opet brinu neke svoje brige i ponašaju se kako je politička kriza u FBiH, negdje daleko, a ne u BiH!?

Kao da se mijenja Izborni zakon, šta ja znam, Norveške, a ne zemlje u kojoj je RS samo jedan od dva entiteta uz Distrikt Brčko. I za vlast i opoziciju prihvatljiva je svaka varijanta promjena Izbornog zakona iz sasvim jednostavnog razloga – to se ne odnosi na RS! Pa zato može i simetrično, ali i asimetrično, kako se namjesti.

Dodik doduše malo više nateže na stranu HDZ BiH, ali i on očigledno pere ruke i polako mjerka najave američke administracije o „ograničenim promjenam Ustava BiH“. Istog onog ustava, koji je sastavni dio Daytonskog sporazuma (Anex 4).

Dodiku se naime nikako ne dopada zadiranje u Dayton. Šta više on bi ovaj sporazum „vratio na fabričke postavke“ u čemu ima itekako izadašnu poršku iz Beograda i Moskve.

Dodika, zato puno više brine sadržaj mogućih promjena Ustava od obećanja Čoviću da će mu čuvati ledja u pokušajima da se izmjeni Izborni zakon BiH, onako kako to zahtijevaju HDZ i HNS BiH.

I na kraju cijele priče i ko zna koje krize u BiH, na red dolaze i stranci. Prije svih SAD i EU.

Izgleda da i Washington i Bruxelles još uvijek imaju više želje, nego konkretnih planova ili za to moža nije „sazrelo vrijeme“. Opet se priča o odgovornosti domaćih političara, baš kao da je to problem njihove volje, a ne očigledne namjere da se nikako ne popusti u realizaciju planova, pa šta košta da – košta. Baš kao da kriza nije jasno i godinama planirana sa ciljem potpune blokade do granice apsurdnosti.

Ukoliko „stranci“ zaista misle da će domaći političari na kraju postupiti kako se od njih očekuje i to bez pritiska „izvana“, onda već sada možemo reći da od cijele ove „hampe“ (mostarski izraz za galamu i frku op. aut.) po svoj prilici – neće biti ništa. Neki im se i javno smiju u lice i već unaprijed govore da od „toga nema ništa”. Poput, naravno – Dodika.

I dok SAD i EU nastavljaju sa lemantiranjima na temu odgovornosti domaćih političara, Rusija sa druge starne uredno odrađuje svoj dio geopolitičkih interesa. Ne samo u BiH, već i regionu.

Za razliku od moćne, ali i glomazne i spore zapadne diplomatije Rusija djeluje promptno, posebno kada treba zaštiti interese „svoje strane“ u BiH, a to je, da se ne lažemo – RS. U regiji je to naravno Srbija, mada Moskva ne preza i od jasnih diplomatskih signala svima ostalima. Pa ko se „ulovi“…

U BiH su stvari već odavno izgubile svaki ozbiljan smisao, te su očekivanja na „dozivanje pameti“ od strane domaćih političara naivna strategija. Čak i da se u jednom dijelu političke scene, kojim čudom, nešto tako i dogodi u ovoj zemlji uvijek ima „dovoljno materijala“ da se stvari nanovo zakomplikuju.

Čudovište zvano Dayton dovoljno je da se sa svim svojim mahanizmima, pa i apsurdima iskoristi za ponovno pokretanje krize u bilo kojem trenutku i na bilo kojem mjestu.

Sve ove godine nakon rata, građani BiH žive vrijeme privremenosti i opšte neizvjesnosti, što nije produkt samo, kako se naivno misli, domaće politike, već i ustavno-pravnih modela na kojima se insistira, iako se unaprijed zna da su teško ili nikako provodivi.

Za Rusiju znamo, kako i zašto, ali je velika nepoznanica stav Zapada prema BiH.

Da li su ova „očekivanja“ samo izgovor za nepostojanje adekvatne politike ili su dobro smišljena strategija „rastezanja gume do granice puknuća“, kako bi se onda pod teretom hitnosti i neizbježnosti sve (opet) prelomilo preko koljena.

Kao nekada u Daytonu…na brzinu sklepano da traje u vremenima opšte neizvjesnoti!

(StarMo)