Naslovnica Politika Dodikov strah je izveo SNSD na “ulicu”!

Dodikov strah je izveo SNSD na “ulicu”!

147

U BH entitetu RS uveliko već traje „rat mitinzima“. Kao u vremena, srbijanske „jogurt revolucije“ i Slobodana Miloševića.

Na „bačenu rukavicu“ opozicije, koja je izašla na ulice Banja Luke, zbog „izborne krađe“, odgovorio je Milorad Dodik – kontramitingom. Ulica tako postaje glavna pozornica za političko razračunavanje u Republici Srpskoj.

Na nikada snažniji izazov opozicije, Dodik je uzvratio jakim snagama svoje „pretorijanske garde“, koju je „dofurao“ organizovanim prevozom. Ta „stranačka vojska“ se uredno postrojla, nakon što je stigla komanda „sa najvišeg vrha“.

Kako i ne bi, kada se radi o onima, koji najvećim dijelom koriste sve blagodati klasno vladajućeg SNSD-a. Stranke, koja se ideološki, a posebno organizaciono prtvorila u BH verziju Vučićevog SNS-a. U pitanju je prije svega logika povezenih interesa i privilegija, pa onda tek sve ostalo…pa i očuvanja „otadžbine“ – piše novinar Faruk Kajtaz na svom blogu IZA SCENE…

Radi se o povlašetnoj klasi, koja je u igri „razmjene dobara“ pristala na slijepu poslušnost u zamjenu za dobre plaće, privilegije i apanaže. Administracija se ludo namnožila preko svih razumnih mjera i potreba, pa je samim time i „stranačka vojska“ dodatno ojačana novim ešalonima.

Samo treba organizovti autobuse. Nije važno, koja je tema „na stolu…važno je samo da je šef odlučio da „pokaže snagu na ulici“ i nema dalje priče.

Trpaj sve u autobuse i slijedi dalja upustva!

I tako nakon što je stranačka baza potrpana u autobuse i uredno „istovarena u Banja Luku“, mogao je početi ideološko-interesno dio „događanja naroda“. A on je gotovo „u dlaku“ isti, kao i toliko puta ranije. Malo se toga promijenilo.

Sve su to stare javne i političke teme za SNSD i Dodika…RS kao država…otcjepljenje i „prisajedinjenje“ Srbiji, Srbi kao najveće žrtve ratova na Balkanu, navodna vojna neutralnost, opravdavanje zločina i njihovih (zlo)djela, a sve u slavu nacije i države u nastajanu i tako ukrug.

Sve je upadljivo isto, samo je mijenja kontekst u kome se ove teme „vrte“ u javnom prostoru. Za sve ostalo – nema niti ne smije biti mjesta. Posebno za škakljiva pitanja poput odlaska mladih, korupcije, prekomjernog bogaćanja, već dovoljno (pre)bogate elite i ostalih „nevažnih“ pitanja.

Umjesto pravih problema i tema narodu se nude klasične teorije zavjere o zlom Zapadu i brižnim dvjema majčicama – Srbiji i Rusiji.

Režim se bavim samim sobom u nadi da će se tako „zbijen“ najbolje zaštiti od vanjskih utjecaja i „prijetnji“. Onih koji žele „uništiti vjekovni san generacija“. To je ta dobro poznata vrsta „stabilokratije“ pod svaku cijenu, koja se – kao već prokušan recept po principu copy/paste nudi po uzoru na piramide vlasti, moći i utjecaja kamarada – Vučića i Putina.

Takvu vlast, bez obzira na zaklinjanja o „nacionlanim interesima“, ponajprije i jedino zanima samo ostanak na vlasti. Da dobro uhodana matrica (matrix) i dalje „fercera“ i radi u interesu elite, koja opstaje samo putem forsiranja „velikih pitanja“, ali i kriza koja nemaju kraja i konca.

Sve dok je kriza i napatost Dodik i ekipa nemaju razloga za brigu. Zato se i tako trude da stvari drže „pod dovoljno visokim naponom“.

Da se narod ne opusti, pa krene da razmišlja o stvarnim – životnim problemima. Mogućim izbornim krađama i korupciji, a ne nacionalnoj mitomaniji. Baš zato, javnost u RS Dodik drži „pod narkozom“ i bjesomučno manipuliše činjenicama i događajima.

Njegova „stabilokratija“ je u najvećoj opasnosti od stvrane, a ne hinjene stabilizacije političkih odnosa, po ugledu na Putina. Hibridne „demokratije“ u kojoj se sve zna, čak i prije nego što se stvari zaista dogode!

Dodik se, da pojednostavnim, najviše plaši funkcionirajuće demokratije i pluralizma!

To je njegov najveći strah…strah de će pogubiti konce…da će mu se ekipa oteti…da će se konačno morati ponašati u skladu sa dobrim demokratkim običajima, a ne sa prirodnim pravom na vlast, bez ikakvog mogućeg propitkivanja.

 

(StarMo)