Naslovnica Politika Crnogorski Sejdo i najveći srpski “uspjeh” od “uknjiženja” RS

Crnogorski Sejdo i najveći srpski “uspjeh” od “uknjiženja” RS

145

Stavljanjem potpisa na „Temelji ugovor“ sa SPC, premijer Crne Gore – Dritan Abazović je morao biti svjestan svih mogućih posljedica, koje bi nakon toga čina mogle uslijediti.

Vjerovatno je i bio, pa je samim time zanimljivo pitanje; Zašto ga je potpisao? Čime se to crnogoski premijer vodio, kada je izabrao da se pozabavi pitanjem, koje je od najvećeg kulturološkog, javnog, pa i političkog značaja za Crnu Goru i koje već godinama podiže tenzije u toj državi?

Osim samog sadržaja i namjera, izuzetno je važan i način na koji je Abazović sve to učinio.

„Poskrivečki“, bez ranije najave, prisutnosti medija i javnosti. Nekako „hinjski“ i uz popove, koji su u Crnu Goru, pokazaće se kasnije, ušli „k'o u svoje dvorište“ – bez bilo kakve evidencije ili provjera. U maloj, ali – kako se često naglašava – ponosnoj Crnoj Gori u kojoj „legende još žive“, takav oblik snishodljivosti i bezpogovornog pristanka na nečije uslove ima poseban značaj i težinu – piše novinar Faruk Kajtaz na svom Blogu IZA SCENE.

Teško se preko toga prelazi, a još teže prašta!

Svega toga je Abazović morao biti svjetan kada je u društvu patrijarha Irineja „ničim izazvan“ popisao Ugovor, nakon koga će se u stvari u Crnoj Gori još više zakomplikovati, a javnost podijeliti. Popovi na čelu sa Porfirijem nisu imali nikavih primjedbi. Nije im prvi put da u Crnu Goru dolaze „incognito“, a šta ih i briga kada su dobili ono što su tražili. Amfilohije bi bio ponosan!

Tinta na potpisima Abazovića i Porfirija se nije niti osušila, a već je stigao zahtjev za opozivom Abazovića od strane DPS-a, stranke koja je ranije podržala njegovo imenovanje za premijera.

Abazović itekako zna da ne može biti premijer bez podrške ove stranke, ali i drugih suverenističkih opcija i opet srlja u problem „bez kočnica“. Samo zato, jer misli da je na ovaj način „poslana poruka mira i tolerancije”. Bilo je još prigodnih frazetina, koje ništa ne znače, ali dobro prikrivaju pravi sadržaj cijele ove „ujdurme“.

Pristanak jednog crnogorskog premijera da potpiše ovakav ugovor sa SPC je možda i najveća pobjeda srbijanski nacionalista, još od vremena dejtonskog „uknjiženja“ Republike Srpske i prelaska Drine, o čemu je često i sa žarom govorio i nacionalistički pater familias Srbije – Dobrica Ćosić.

Dokaz da se projekat „Srpskog sveta“ i dalje odvija po planu i da ima onih koji su spremni da podrže tu ideju i projekat, iko kao – formalno i nečelno ne pripadaju tom opskurnom, ali opasnom političkom krugu. Naglašavam – formalno.

Osim toga, ovo je druga Abazovićeva „usluga“ velikosrbijanskim nacionalistima u vrlo kratkom vremenu!

Svemu je predhodilo njegovo skandalozno obraćanje pred žrtvama genocida u Srebrenici, kada je otvoreno i bez zadrške relativizirao počinjenje najtažeg zločina, te uvrijedio i depersonalizirao žrtve!

Nakon što je „završio posao“ u BiH, Abazović je eto našao vremena i za „ispunjavanje želja“ SPC u Crnoj Gori. Odnosno, da se ne lažemo, prosrpskim političkim opcijama, koji nama susjednu državu, ne vide kao članicu NATO saveza, već kao dio „slobodnih srpskih zemalja“.

Ograničenog suvereniteta i kulturološki podjarmljenu, bez vlastite tradicije i pune državotvornosti. Zemlju kojoj su pojeli dušu, tradiciju i istoriju! Ispraznili je od pravog sadržaja.

Nakon svega, politička sudbina Abazovića o njegove opskurne političke manufakture „URA“ je zapečaćena. Moguća su samo dva scenarija: neslavan odlazak crnogorskog „Sejde Bajramovića“ u ropotarnicu istorije ili otvoreno priklanjenje prosrpskim političkim opcijama i dalje naguravanje oko premijerske pozicije.

U svakom slučaju on je svoje „odradio“. Misija u BiH i Crnoj Gori je uspješno okončana. Beogradska nacionalistička klika oduševljeno aplaudira. Dritan se zagonetno smješka…smisliće on veće neko „objašanjenje“.

U međuvremneu drama je postala – komedija…komedija je postala groteska i farsa…

Đe si sada nesvrstani Gali Butros…Đetićima da zaštitiš prava…jutros!

 

(StarMo)