Naslovnica Politika Čović prešao na “pismenu komunikaciju” – Šta je iduće? Golub pismonoša?

Čović prešao na “pismenu komunikaciju” – Šta je iduće? Golub pismonoša?

109
foto: arhiva - ilustracija

Mostar — U savremenim digitalnim vremena opće uvezanosti, kada je način komunikacije nezamislivo lagan i dostupan, predsjednik HDZ BiH i HNS BiH, Dragan Čović, odlučio je lideru SDA, Bakiru izetbegoviću, napisati – „sitno pismo“!?

Piše: Faruk Kajtaz

Pismo kao oblik komunikacije dvojice temeljito posvađanih lidera je vrlo zanimljiv izbor od strane Čovića. Posebno, jer su se njih dvojica, koliko juče, sastala sa „strancima“ u Sarajevu kako bi još jednom potvrdili da se u malo toga slažu. Repriza reprize…Nešto kao „vječni“ TV serijal „Bolji život“ na kanalima bivše države.

Pismo kao forma, siguran sam, nije izabrano slučajno od strane Čovića. Radi se o svojevrsnoj „poruci“ Izetbegoviću, kako ubuduće mogu komunicirati samo na daljinu i to na starinski način. Izdaleka i strogo službeno.

Presaviješ „tabak“, zašiljiš olovku i ispišeš poruku za onoga sa kojim ne možeš nikako, ali bez koga, opet, ne može ništa istinski „završiti“. Kao u dobra stara vremena, romantičnih pisama, na koja se danima čekalo i sa žudnjom iščitavalo.

Nakon ovoga samo je još jedan stepenica prema dolje, a to je da se, ko zna možda, u igru uvede i golub pismonoša! Totalni povratak na sami početak.

Back to basics – kazali bi Amerikanci.

I dobro šta to Dragan „sitno piše“ Bakiru u odaslanom pismu? Ništa novo ili ono što nismo znali, ali je jezik i ton pisma zanimljiv, a što opet samo svjedoči o trenutnom (ličnom/osobnom) odnosu dva političara.

Čović tako Izetbegovića proziva za „poznate tvrdokorne stavove“, te ga neuvijeno optužuje za pokušaje pretvaranja entiteta FBiH i nekakav „bošnjački entitet“. Ide „Čović“ i dalje, pa lidera SDA optužuje i da se cijeli proces pretvorbe FBiH u „bošnjački RS“, izvodi pod krinkom „vizije građanskog“.

Proziva Čović Izetbegovića i za odbijanje provedbe Mostarskog sporazuma, te ocjenjuje kako je lider SDA ovoga puta „prevazišao samog sebe“, jer sve ono što on predlaže, „uopće ne nudi rješenja za konkretna i nužna otklanjanja svih oblika diskriminacije i usvajanja nužnosti legitimnog predstavljanja“.

Ko o čemu, Čović o legitimnom predstavljanju, kao da u političkoj teoriji i teriji države ne postoji ništa drugo.

OK, jasno mi je zašto Čović insistira baš na tome, jer je upravo ova sintagma „ugaoni kamen“ njegove politike u kojoj je letvica očekivanja podignuta jako visoko. Čović jednostavno nema prostora za bilo kakve moguće kalkulacije ili usaglašavanja, jer je pred svoje biračko tijelo postavio političku nejadnačinu, koja nema – niti može imati više rješenja.

Rješenje za Čovića može biti samo jedno: Da sve što je zatražio bude ispoštovano i da time bude okonačna svaka druga priča o reforama u FBiH i uklanjanju svih drugih nelogičnosti u BiH. Čović bi da se tako ugradi u ono što on traži i eto – mirna Bosna.

Ovakav scenario moguć je samo u slučaju potpunog poraza bošnjačke poličke opcije i samog Bakira Izetbegovića. Eventulani pristanak Izetbegovića na ovakve uslove Čovića, označio bi njegovu momentalnu političku smrt i to lider SDA neće sebi dozvoliti ni pod razno. Uostalom, opozicija ga (čak i u SDA) već dovoljno „pila“ i tvrdi da je HDZ-u ionako dao previše.

Deal je praktički nemoguć i sa strane Čovića, koji bi vjerovatno politički preživio neki mogući poraz u priči oko promjena Izbornog zakona, ali bi isto tako spao značajan dio pozlate sa njegovog uredno uglancanog lika, bez stvarne opozicije. Šefa svih šefova…

Jasno je zašto je onda konačan rezultat takav kakav jeste i zašto se točak „vrti u prazno“.

U ovom natazanju niko ne želi biti gubitnikom. Zato se stalno forsira ta tenzija i jedna te ista priča. Zato se prvo „mrko gledaju“, pa onda kao pregovaraju. Zato nakon sastaka Čović „piše pismo“, kao da svima odavno nije jasno šta je na stolu.

I jedan i drugi bi trebali znati da je potrebno zatomiti lične ili osobne sujete i predrasude. Ovo ne vodi nigdje i toga moraju biti svjesni obojica.

Politika je stvar realnog i mogućeg, a ne namaštanih realnosti u bilo kojem smjeru.

„Pišem pismo tinta mi se proli, daleko je onaj ko me voli“ – pjeva hrvatska etno kantautorka Tamara Obrovac.

(StarMo)