Naslovnica Politika Blog “Iza scene”: Kako nas je Vučić ponizio….

Blog “Iza scene”: Kako nas je Vučić ponizio….

102
Aleksandar Vučić

Sarajevo — Bilo je to poniženje, koje sam, prije svega, osjetio kao građanin ove zemlje.

Bahati i rječiti predsjednik susjedne Srbije Aleksandar Vučić se poput nebeskog spasioca pojavio na sarajevskom Aerodromu i svijetu objavio da je njegova zemlja donirala BiH, (tačnije FBiH) – zamislite – pet hiljada vakcina protiv koronavirusa – piše novinar i analitočar Faruk Kajtaz na svom Blogu “IZA SCENE”…

Tačno upola manje, nego za RS. I čemu to rasparčavanje vakcina na enititete uopšte i to u različitom omjeru!?

Pomoć iz Srbije je, naravno – više nego simbolična, pa i dobrošla, ali je nastala šteta upravo proporcionalna broju političkih poena, koje je Vučić pobrao u regionalnoj i srbijanskoj javnosti. I sve to samo zato jer naša planski posvađana vlast jednostavno zaribala na trenutno najvažnijem pitanju u svijetu – nabavci vakcina u jeku pandemije. Treba nam Vučić da nas vadi sa par kutija iz Indije. Ostavljenih „sa strane“.

Kao svojevrsni srbijanski Trojanski konj za BiH i naše naivčine.

Taj je nekadašnji radikalni, a sada “uredno presvučeni” srbijanski političar, koji je prijetio od RH do BiH, referirajući se čak i na nacističke parole iz Drugog svjetskog rata (100 „vaših“ za jednog „našeg“), dočekao je svojih pet minuta i u BiH odglumio velikog političara iz važne zemlje. Nešto kao kad’ je nekada Clinton navratio do Zagreba, pa ga na Aerodormu primio Tuđman… Tuđman se htio pohvaliti, ali nije znao ili htio razmjeti da ga je predsjednik SAD zapravo na fini način ponizio. Baš kao i Trump Vučića, koga je posjeo u “magareću klupu”, poklonio mu “pero” i “ključ od Bijele kuće”.

Ustvari Vučić je u BiH bio ono što je Putin više puta bio u Srbiji; „Prijatelj, Uzor, Mesija“.

To što Putin radi u Beogradu, Minsku ili na Krimu, Vučić je uradio u Sarajevu i to na simboličkom mjestu ratnog stradanja Sarajeva i BiH – Aerodromu, sa koga se dok se agresija još zahuktavala, moglo samo dok se trebalo izvlačiti podobne i odabrene.

Onima drugima, pripremana je i izvedana najveća vojna opsda u istoriji Evrope, nakon Drugog svjetskog rata.

Umjesto da Vučić moli za oprost uime Srbije i onih koji su bili podržavani od zvaničnog Beograda i tzv. JNA, srbijanski predsjednik se ponio kao „moralna vertikala“ i „mirotovorac“, koji poručuje da se „prošlost mora zaboraviti“, te da se treba sarađivati. Nudeći vakcine poput nekog trećerazrenog trgovačkog puntika, koji lovi na jeftinu foru naivne „domoroce“.

Još veću gorčinu u ustima su ostavili samo nastupi domaćih političara i članova Predsjedništva BiH, koji su se „pokrili po ušima“ i poput loših đaka skrušeno gledali u pod nadajući se da ih Vučić neće „poslati u ćošak“ ili kao Trump u “magareću klupu”.

Pričalo se kasnije i o nekakvoj pomoći BiH za Sandžak kada je tamo izbila epidemija, ali se sve to pogubilo u buci Vučićevih mesijanskih riječi. Žalosno.

Na kraju, Vučić je još pojeo i sarajevske ćevape, koji mu se – kaže – „jako dopadaju“.

Iako u Srbiji u svoja omiljena jela, između ostalog, ubraja „punjene lignje“, a djeci savjetuje da ponekada mogu da cugnu i rekije, u Sarajevu mi nije trebala ni rakija i vino.

Srbijanski predsjednik je bio opijen osjećajem (nad)moći, koju je pokazao tamo nekim „bosančerosima“, koji nisu sposobni nabaviti niti pišljivih pet hiljada vakcina iz Indije.

Par paketa sa vakcinama je istovareno iz aviona i „otišlo za Mostar“…Vučić se vinuo u nebo gutajući sarajevske ćevape. Mi smo samo morali progutati neke jako neukusne „knedle“…

Ovakvu vrstu poniženja, vlasti ove zemlje više nikada ne smiju dozvoliti svojim građanima. Ni ove, ni neke buduće… jer znate onu staru “Čuvaj se Danajaca”….