Naslovnica Politika BiH se “mezi”: Šta to više “čekaju” bh. patriote?

BiH se “mezi”: Šta to više “čekaju” bh. patriote?

132

Mostar — Čudna se i opasna igra „zaigrala“ oko BiH i njene budućnosti!

Dodik večera sa Orbanom i slika se Janšom uz asistiranje Vučića. „Aco“ opet, prvo odlikuje Kurza, a zatim upali roštilj!?

„Preko bare“ pred UN-om, predsjednik Milanović – bahato, kako to samo on zna tvrdi da je, osim građana Hrvatske, predsjednik i Hrvatima u BiH! Odlazeća Merkel se toplo oprašta sa Vučićem…Novi „Visoki“ uredno podržava Čovića i HDZ BiH…

Piše: Faruk Kajtaz

Sve asocira ne nekakav scenario za mogući filmski geopolitički horor, ali nije!

Polako, ali sigurno, korak po korak – BiH postaje omiljena „meza“ i geopolitička tema za raspravu, ne samo u Beogradu i Zagrebu, već i na važnim regionalnim adresama.

BiH se tako već uveliko priprema za opasnu operaciju mogućeg komadanja bez narkoze ili obesmišljavanja njenog suvereniteta i sadržaja, dok u isto vrijeme zvanično Sarajevo uglavnom reaguje zakašnjelo i bez jasnog plana i strategije!

I što je najgore, takva (ne)politika, se provodi već duži niz godina…

Jasno je da Beograd i Zagreb imaju jake saveznike (Rusija, Kina, dio EU) ili podupiratelje ideje o nekoj novoj podjeljenoj Bosni ili bar federalnom raskomadanom državno-pravnom provizoriju, ali ova vrsta nonšalancije i strategije nekakvog „čekanja“ – jednostavno predugo traje, a to bi moglo biti – kobno.

Kada je u pitanju BiH u Beogradu, Banja Luci, Zagrebu i dijelu Mostara, vlada opći konsenzus bez i najmanjeg narušavanja generalne strategije, koja se kao u striptizu polako i dramaturški razotkriva, dok su u Sarajevu, važnija neukusna politička prepucavanja od budućnosti zemlje!

Da nisu prepucavanja važnija od generalnog pitanja opstanka BiH, onda bi već davno bio formiran jak probosanski politički savez sa jasnim ciljevima i strategijom odbrane državnosti – jedine nam domovine.

Što zbog kratkovidnosti, što zbog, mora se reći i nepatvorenog domaćeg amaterizma „stučnjaka“, onih koji su sebi uzeli za pravo da predstavlju narod(e) i državu – tu smo gdje jesmo.

Gdje to? U već poslovičnoj „vječnoj“ defanzivi uz nejasno očekivanje da će neko drugi, kao, riješiti naše probleme.

Možda će pomoći ili nam biti naklonjen, ali niko neće rješavati naše probleme u naše ime. Probosanska i bošnjačka politika treba što prije da napusti strategiju prava žrtve na obeštećenje i pravedno rješenje, jer to jednostavno nije imanentno trenutnim međunarodnim odnosima.

U nekom izmaštanom svijetu možda i jeste, ali u krutoj realnosti teorije prema kojoj je neprijatelj mog neprijatelja – moj prijatelj, takvo nešto ne funkcionira.

Svijet poštuje samo jake, odlučne i one sa vizijom.

Nekakav minimum pravde se mora očekivati i na njemu insistirati, ali to ne smije biti jedina politka na kojoj se bazira generalna strategija – posebno u ova vrlo turbulentna vremana kada se čitav svijet opet preslaže pod teretom novih tehnoloških i geopolitičkih izazova, te pandemije.

Što prije se treba odustati od kojekakvih „sećija“ i „mindera“ na kojima se lakonski raspravlja i – da se ne lažemo – prije svega dijele važne i bogate sinekure.

Bošnjaci kao narod zato trebaju da izađu iz ovog začaranog kruga „običajne politike“ i da se u pravom smislu te riječi formiraju kao moderan politički narod, koji se drži demokratskih principa i koji je prilagođen vremenu u kome djeluje.

Sa jasnim vizijama kuda ide i kako do tog cilja namjerava doći.

Sve ostalo je samo zavaravanje. Vječno čekanje na „ispunjenje pravde“ i „vraćenje duga“, kao savršeni izgovor za gajenje kulta „političke močvare“ u kojoj nema dotoka svježe vode (ideja), ali je hranidbeni lanac jasno uspostavljen i do njega se itekako drži.

Bošnjaci, Sarajevo i sve BH patriote trebaju izaći iz te „bare“ lažne sigurnosti i suočiti se sa izazovima okolnog svijeta.

Svima treba snažan i odlučan iskorak na opasnu teritoriju, ali to je jedini način da se izađe iz sadašnje pat pozicije, koja je dugoročno mlinski kamen oko vrata države. A narod je bez države ko posran golub na kiši – reče neko tako slikovito…

Razmontirajamo „sećije“, prozračimo „mindere“, podržimo najbolje, a ne najposlušnije…

Svijet postoji i izvan naše male samoproglašene močvare!

(StarMo)